караулить

Russian

Etymology

карау́л (karaúl) +‎ -ить (-itʹ)

Pronunciation

  • IPA(key): [kərɐˈulʲɪtʲ]

Verb

карау́лить • (karaúlitʹimpf

  1. to guard, to keep watch (over)
  2. (colloquial) to watch (for), to lie in wait (for)

Conjugation

Derived terms

verbs
  • подкарау́лить pf (podkaraúlitʹ), подкарау́ливать impf (podkaraúlivatʹ)
  • покарау́лить pf (pokaraúlitʹ)
  • прокарау́лить pf (prokaraúlitʹ), прокарау́ливать impf (prokaraúlivatʹ)
  • укарау́лить pf (ukaraúlitʹ), укарау́ливать impf (ukaraúlivatʹ)