кучуле
Macedonian
Etymology
From куче (kuče, “dog”) + -уле (-ule).
Pronunciation
- IPA(key): [ˈkut͡ʃulɛ]
Noun
кучуле • (kučule) n
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| indefinite | кучуле (kučule) | кучулиња (kučulinja) |
| definite unspecified | кучулето (kučuleto) | кучулињата (kučulinjata) |
| definite proximal | кучулево (kučulevo) | кучулињава (kučulinjava) |
| definite distal | кучулено (kučuleno) | кучулињана (kučulinjana) |
| vocative | кучуле (kučule) | кучулиња (kučulinja) |