обильѥ
See also: обилие
Old Church Slavonic
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *obilьje.
Noun
обильѥ • (obilĭje) n
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | обильѥ obilĭje |
обильи obilĭi |
обильꙗ obilĭja |
| genitive | обильꙗ obilĭja |
обилью obilĭju |
обильи obilĭi |
| dative | обилью obilĭju |
обильема obilĭjema |
обильемъ obilĭjemŭ |
| accusative | обильѥ obilĭje |
обильи obilĭi |
обильꙗ obilĭja |
| instrumental | обильемь obilĭjemĭ |
обильема obilĭjema |
обильи obilĭi |
| locative | обильи obilĭi |
обилью obilĭju |
обильихъ obilĭixŭ |
| vocative | обильѥ obilĭje |
обильи obilĭi |
обильꙗ obilĭja |