подвижьникъ
Old Church Slavonic
Etymology
подвигъ (podvigŭ) + -ьникъ (-ĭnikŭ)
Noun
подвижьникъ • (podvižĭnikŭ) m
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | подвижьникъ podvižĭnikŭ |
подвижьника podvižĭnika |
подвижьници podvižĭnici |
| genitive | подвижьника podvižĭnika |
подвижьникоу podvižĭniku |
подвижьникъ podvižĭnikŭ |
| dative | подвижьникоу, подвижьникови podvižĭniku, podvižĭnikovi |
подвижьникома podvižĭnikoma |
подвижьникомъ podvižĭnikomŭ |
| accusative | подвижьникъ, подвижьника podvižĭnikŭ, podvižĭnika |
подвижьника podvižĭnika |
подвижьникꙑ podvižĭniky |
| instrumental | подвижьникомъ podvižĭnikomŭ |
подвижьникома podvižĭnikoma |
подвижьникꙑ podvižĭniky |
| locative | подвижьницѣ podvižĭnicě |
подвижьникоу podvižĭniku |
подвижьницѣхъ podvižĭnicěxŭ |
| vocative | подвижьниче podvižĭniče |
подвижьника podvižĭnika |
подвижьници podvižĭnici |