попоустити

Old Church Slavonic

Etymology

по- (po-) + поустити (pustiti)

Verb

попоустити • (popustitipf

  1. let go
  2. allow
    • from the Homily against the Bogumils, 1329-1334:
      си же пишемъ не попоущаѭще ни велѧще оупивати сѧ чловѣкомъ ни объꙗдати сѧ
      si že pišemŭ ne popuštajǫšte ni velęšte upivati sę člověkomŭ ni obŷjadati sę
      What we have written here is not to desire or permit anyone to get drunk or to eat to excess

Conjugation

Present tense of попоустити
singular dual plural
азъ (azŭ) тꙑ (ty) тъ () вѣ () ва (va) та (ta) мꙑ (my) вꙑ (vy) ти (ti)
попоуштѫ (popuštǫ) попоустиши (popustiši) попоуститъ (popustitŭ) попоустивѣ (popustivě) попоустита (popustita) попоустите (popustite) попоустимъ (popustimŭ) попоустите (popustite) попоуштѫтъ (popuštǫtŭ)