பேராசை
Tamil
Etymology
From பேர் (pēr, “great”) + ஆசை (ācai, “desire”).
Pronunciation
- IPA(key): /peːɾaːt͡ɕai/, [peːɾaːsai]
Adjective
பேராசை • (pērācai)
Noun
பேராசை • (pērācai)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | pērācai |
பேராசைகள் pērācaikaḷ |
| vocative | பேராசையே pērācaiyē |
பேராசைகளே pērācaikaḷē |
| accusative | பேராசையை pērācaiyai |
பேராசைகளை pērācaikaḷai |
| dative | பேராசைக்கு pērācaikku |
பேராசைகளுக்கு pērācaikaḷukku |
| benefactive | பேராசைக்காக pērācaikkāka |
பேராசைகளுக்காக pērācaikaḷukkāka |
| genitive 1 | பேராசையுடைய pērācaiyuṭaiya |
பேராசைகளுடைய pērācaikaḷuṭaiya |
| genitive 2 | பேராசையின் pērācaiyiṉ |
பேராசைகளின் pērācaikaḷiṉ |
| locative 1 | பேராசையில் pērācaiyil |
பேராசைகளில் pērācaikaḷil |
| locative 2 | பேராசையிடம் pērācaiyiṭam |
பேராசைகளிடம் pērācaikaḷiṭam |
| sociative 1 | பேராசையோடு pērācaiyōṭu |
பேராசைகளோடு pērācaikaḷōṭu |
| sociative 2 | பேராசையுடன் pērācaiyuṭaṉ |
பேராசைகளுடன் pērācaikaḷuṭaṉ |
| instrumental | பேராசையால் pērācaiyāl |
பேராசைகளால் pērācaikaḷāl |
| ablative | பேராசையிலிருந்து pērācaiyiliruntu |
பேராசைகளிலிருந்து pērācaikaḷiliruntu |
References
- University of Madras (1924–1936) “பேராசை”, in Tamil Lexicon, Madras [Chennai]: Diocesan Press