bačvar
Serbo-Croatian
Etymology
From bȁčva. First attested in the 17th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /bât͡ʃʋaːr/
- Hyphenation: bač‧var
Noun
bȁčvār m anim (Cyrillic spelling ба̏чва̄р)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | bačvar | bačvari |
| genitive | bačvara | bačvara |
| dative | bačvaru | bačvarima |
| accusative | bačvara | bačvare |
| vocative | bačvaru | bačvari |
| locative | bačvaru | bačvarima |
| instrumental | bačvarom | bačvarima |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016–2021) “bačvar”, in Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 36
Further reading
- “bačvar”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025