bogataš
Serbo-Croatian
Etymology
From bògat. First attested in the 19th century.[1]
Noun
bogàtāš m anim (Cyrillic spelling бога̀та̄ш)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | bogàtāš | bogataši |
| genitive | bogatáša | bogataša |
| dative | bogatašu | bogatašima |
| accusative | bogataša | bogataše |
| vocative | bogatašu | bogataši |
| locative | bogatašu | bogatašima |
| instrumental | bogatašem | bogatašima |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016) “bogataš”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 70
Further reading
- “bogataš”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025