cikla
Serbo-Croatian
Alternative forms
Etymology
Derived from Ancient Greek σεῦκλον (seûklon), see Russian свёкла (svjókla) for more connections. First attested in the 18th century.[1]
Noun
cȉkla f (Cyrillic spelling ци̏кла)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | cikla | cikle |
| genitive | cikle | cikala / cikla / cikli |
| dative | cikli | ciklama |
| accusative | ciklu | cikle |
| vocative | ciklo | cikle |
| locative | cikli | ciklama |
| instrumental | ciklom | ciklama |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016) “cikla”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 108