cvjećar
Serbo-Croatian
Alternative forms
Etymology
From cvijȇt + -ar. First attested in the 16th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /t͡sʋjět͡ɕaːr/
- Hyphenation: cvje‧ćar
Noun
cvjèćār m anim (Cyrillic spelling цвјѐћа̄р)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | cvjèćār | cvjećari |
| genitive | cvjećára | cvjećara |
| dative | cvjećaru | cvjećarima |
| accusative | cvjećara | cvjećare |
| vocative | cvjećaru | cvjećari |
| locative | cvjećaru | cvjećarima |
| instrumental | cvjećarom | cvjećarima |
References
- ^ Matasović, Ranko (2016) “cvjećar”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 117
Further reading
- “cvjećar”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025