kompanjonskap
Swedish
Etymology
Noun
kompanjonskap n (uncountable)
Declension
| nominative | genitive | ||
|---|---|---|---|
| singular | indefinite | kompanjonskap | kompanjonskaps |
| definite | kompanjonskapet | kompanjonskapets | |
| plural | indefinite | — | — |
| definite | — | — |
kompanjonskap n (uncountable)
| nominative | genitive | ||
|---|---|---|---|
| singular | indefinite | kompanjonskap | kompanjonskaps |
| definite | kompanjonskapet | kompanjonskapets | |
| plural | indefinite | — | — |
| definite | — | — |